Da li se boriš sa maglom? Ne, ti čekaš da vjetar dune i magla nestane. Tada je meta vidljiva, ali vjetar preusmjerava let tvoje strijele. Da li se boriš sa vjetrom? Ne, ti jednostavno odrediš njegov smjer i podešavaš strijelu na malo drugačiji ugao. Tvoj luk je težak i čvrst, ti nemaš snage da povuče tetivu. Da li se boriš sa lukom? Ne, ti treniraš svoje mišiće, i svaki put jače povlaćiš tetivu.

- Ali, postoje ljudi koji strijeljaju iz laganog i gipkog luka po vidljivom, mirnom vremenu, - rekao je uvrijeđeno učenik. - Zašto se samo moja strijela susreće sa toliko prepreka na svom putu? Da li se svijet opire mom kretanju naprijed?

- Nikada ne gledaj na druge - nasmiješi se učitelj. - Svako ima svoj luk, svoj cilj i svoje vrijeme za hitac. Jedni imaju za cilj pogodak centra mete, a drugi - mogućnost da nauče kako da strijeljaju.

Učitelj je spustio glas i nagnuo se prema učeniku:

- Želim još da ti otkrijem strašnu tajnu, momče. Magla ne pada na zemlju da bi omela tvoj hitac, vjetar ne počinje da duva zbog toga da tvojoj strijeli promijeni smjer, čvrst luk nije napravio strijelac da bi ti shvatio svoju slabost. Sve to postoji samo po sebi. To si ti odlučio da u tim uslovima možeš precizno da pogodiš cilj.

Zato, ili prestani da se žališ na teškoće i počni da streljaš svojom strelom, ili umiri svoju gordost i izaberi lakši cilj. Cilj, na koji možeš streljati iz blizine ...

Izvorni tekst: Притча «Перестаньте жаловаться»