Kreme za sunčanje troše se kao nikad prije pa ipak broj oboljelih od melanoma u stalnom je porastu. U čemu je stvar? Ne mažemo se dovoljno, sunce je opasnije ili je problem u samim kremama?

Dobiti savršeno preplanuo ten danas nije samo ljetna opsesija - glad za osunčanom kožom traje cijelu godinu, a ljubitelji brončane puti uglavnom je utažuju u solarijima. Ova noćna mora svih dermatologa nikako da prestane iako oni već godinama upozoravaju da je sunčanje u solarijima izuzetno opasno za kožu. Broj oboljelih od melanoma u SAD-u je stoga sve češći među mladim ženama - i najčešći je oblik karcinoma kod mladih.

Znanstvenici sa Sveučilišta Michigan, tvrde da su česti posjetitelji solarija u trostruko većoj opasnosti od razvoja raka kože nego oni koji ne odlaze u solarij.

No solarij je tek jedan od problema. Što je s kremama? Danas možemo izabrati kreme s česticama koje odbijaju UV zrake s kože ili kemijske supstance koje se upijaju u kožu i poništavaju djelovanje sunčevih zraka u kontaktu s kožom ili one koje kombiniraju oba efekta.

No paradoks je da najnovije kreme koje kombiniraju zaštitno djelovanje same po sebi stvaraju nove zdravstvene brige. Pojedini stručnjaci su ustanovili da kemikalije koje deaktiviraju djelovanje UV zraka (cinnamates, benzophenones i amino benzoic acid) loše reagiraju na sunčeve zrake kad se upiju u kožu što može dovesti i do oštećenja DNA.

Znanstveni tim sa Sveučilišta California sugerira da kemijski filter u popularnim kremama može potaknuti oštećenje slobodnim radikalima što čini kožu sklonijom za razvoj tumora. No štetno djelovanje zbiva se samo kad UV zrake dođu u kontakt s kemijskim česticama koje su adsorbirane u koži, a ne i s onima na koži.

Osim toga, švedska studija je pokazala da se benzophenone-3 ( B-3), popularni sastojak mnogih krema za sunčanje, nalazi u urinu ljudi koji su nanijeli normalnu preporučenu dozu kreme i to do 48 sati nakon premazivanja tijela. Ipak stručnjaci nas uvjeravaju da je ova kemikalija bezopasna za nas.

A tu je i nanotehnologija. Tako se titanium oksid i cink raspršuju u nanočestice, a znanstvenici se boje da bi na taj način mogle ući u naše tjelesne stanice i izazvati razne štete.

Dr. Michael Prager iz British Association of Cosmetic Doctors vjeruje da je rješenje u upotrebi zaštiti na bazi antioksidativnog djelovanja. "Antioksidanti na našoj koži mogu popraviti štetu na DNA uzrokovanu UV zrakama i tako spriječiti začetak tumora."

Na užas konzervativnijih kolega Prager sugerira da klima zapadne Europe ne zahtjeva nanošenje SPF zaštite te da je površinski antioksidant sasvim dovoljna zamjena.

Proizvođači krema za sunčanje pobijaju njegove tvrdnje tvrdeći da to nije dovoljno.