Sotona




Sotona (heb. שָׂטָן satan; aram. שִׂטְנָא lat. Stanas) znači protivnik: optuitelj, dok se u religiji on se smatra palim anđelom, demonom, vragom ili manjim boanstvom. U abrahamskim religijama (idovstvo, krćanstvo, islam) Sotona je nadnaravno biće koje je utjelovljenje zla. Obično poznat je kao vrag ili đavao (lat. Dibolus), gospodar tame, Belzebub, Nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu Sotona se spominje pod imenom Samael. U islamu Sotona je poznat kao Iblis (arap. إبليس) ili ejtan ( _files/vinjetaserafim.gif" width=340 border=0 name=image>

arap. شيطان), a bio je poglavica Đina, posebne vrste duhova prije svoje pobune i pada. Sam Isus Krist dva ga puta zove knez ovoga svijeta (Iv 12,31) i (Iv 14,30).

U umetnosti i literaturi Sotona je poprimao razne oblike kroz povijest. Prema jednoj interpretaciji u Knjizi Postanka, Sotona je bio prikazan kao zmija koja uvjerila Evu da pojede zabranjeno voće. Najpopularniji oblik koji se zadrao do dananjih dana jest oblik koji je imalo starogrčko boanstvo Pan; tj. polu-čovjek polu-koza, s rogovima i kozjim nogama, dok u ruci dri trozubac. U modernim interpretacijama (npr. filmovi) on je armatna i zgodna muka, rijeđe enska osoba koja krade ljudske due tako da ugađa ljudskoj tatini s ponudama ili ugovorima koje su suvie dobre da bi se propustili.

ANTIHRIST


Simbol Antihrista

Antikrist je izraz za protivnika
Isusa Krista koji je oličenje zla i inkarnacija sotone koji kategorički odbija istinu. Antikrist moe biti osoba, organizacija, pokret, vlada itd. Izraz antikrist se po prvi put spominje u Novom zavetu u Evanđelju po Ivanu apostolu. Tokom vremena kroz Srednji vek ovaj pojam se koristio za protivnike Katoličke crkve, i kasnije se ovaj pojam rasprostranio u svim krćanskim zajednicama kao pojam za protivnike krćanskih crkava kao i pridev za nehumane vladare i dravnike.

Nostradamus o antihristu

Po Nostradamusovim predskazanjima postojaće 3 antikrista. Prema nekim tumačenjima, prvi je bio Napoleon Bonaparte, drugi Adolf Hitler, a treći antikrist jo nije poznat jer će njegova pojava na svjetskoj sceni označiti početak kraja svijeta.

Antihrist u popularnoj kulturi

U popularnoj kulturi, antikrist se koristi u mnogim novelama i filmovima (npr. filmovi iz serijala Omen). Antikrist je također pozadina mnogih teorija urota, a nakon pojave Osame bin Ladena i terorističkog napada na New York11. rujna2001., priče o antikristu dobivaju na snazi.

Stav o Antihristu u protestantskim crkvama

Mnoge protestantske crkve smatraju papu antikristom. To je Ian Paisley, pastor Prezbeterijanske crkve i zastupnik u Europarlamentu i javno izjavio 1988.g. tijekom papina govora u Europskom parlamentu; Prekinuvi papin govor riječima: "Antikriste; Odbacujemo tebe i tvoja lana učenja", posebno se okomio na tvrdnju da je papa navodno nepogreiv od 1870.g., te da je Boji namjesnik na zemlji. Isto miljenje o papi imali su Martin Luther, Jan Hus, Hugh Latimer, Jean Calvin, Nicholas Ridley, John Hooper, John Philpot, John Bradford, Thomas Cranmer, John Knox, Girolamo Savonarola, Lord Cobham, te prva osoba koja je prevela Bibliju na Engleski jezik John Wycliffe. Mnoge druge protestantske crkve kao npr. Adventisti također dijele to miljenje.
S druge strane, nijedna od većih tradicionalnih protestantskih crkava, poput evangelika ili luterana, skandinavskih slubenih luteranskih crkava, pa ni baptisti i metodisti danas ne smatraju papu antikristom. Dapače, oni surađuju s papom i njegovim uredima u zajedničkim komisijama, u zajedničkim radu na prijevodu Svetog pisma i određivanju njegova izvornog teksta (npr. Deutsche Bibel Geselschaft]], te u ekumenskim molitvama i susretima. Njemački luterani s papinom teolokom komisijom potpisali su 90-tih godina 20. stoljeća zajedničku izjavu prema kojoj, između te dvije Crkve, nema razlike u nauku o opravdanju. Takvi odnosi ne bi bili mogući kada bi papu drali antikristom.

DEMONI



U religiji, narodnim predanjima i mitologiji, demon je natprirodno biće, ponekad Boija tvorevina koje je uopteno opisano kao zloćudni duh (mada van monoteističkih vera ne mora biti zao). Veruje se da se demon moe prizvati i kontrolisati, to se uglavnom postie magijskim ritualima. Takođe se često pominje da demon opseda nekoga ili da je uao u njegovo telo, pod čime se podrazumeva da je za postupke te osobe odgovoran demon ili vie njih, a ne sama osoba.

U staroj Grčkoj reč demon nije imala negativnu konotaciju: Platon, na primer, u Gozbi kao demona označava čak i Erosa (ili Erota), starogrčko boanstvo vezano za ljubav i udnju. Sa druge strane, u monoteizmu demoni su uvek zlih namera i kuaju ili opsedaju čoveka. Ekvivalenti dobrih starogrčkih demona mogli bi se moda donekle pronaći među hrićanskim anđelima, jer su bića stvorena od Boga. Najpoznatije pominjanje demona u hrićanstvu verovatno je u Novom Zavetu, kada Hrist isteruje demone iz posednutog čoveka poslavi ih u krdo svinja mesto u nitavilo, time oslobađajući čoveka, i pokazujući samilost čak i prema demonima.

U dananje doba se verovanje u demone često smatra sujeverjem, mada postoje mnoge religije koje propagiraju veru u njihovo postojanje, kao i ona verovanja koja ih shvataju kao metafore ili simbole, a ne stvarna bića. Verovanje u demonske sile danas je najizraenije u neopaganizmu.

Hrićanstvo propoveda da demoni postoje i da imaju određenu im moć, ali da samo od čovečije volje zavisi da li će ga demon nadvladati ili ne. Verujući čovek ima veću vlast od demona, jer kao zatitnika ima Boga, Njegove svetitelje i anđele. Onaj čovek koji napusti Boga i odbacio zatitu anđela čuvara, uvek dobije jednog ili vie demona pratioca.

List of demons

preneto sa: wikipedia



portalIzlaz na portal         Predhodna stranica         Na pocetak ove stranice