| Top 5 bizarnih običaja |
Podvezivanje stopala
 Podvezivanje stopala je kineski običaj koji se tisuću godina izvodio na djevojčicama, od početka 10. do početka 20. stoljeća. U Kini su se stopala podvezivala djevojčicama u dobi od šest godina, nekad i ranije. Stopala bi se omotala čvrstim zavojima, tako da ne bi mogla rasti i razvijati se normalno, već bi se umjesto toga deformirala i ne bi narasla više od 10 do 15 centimetara. Prvo bi se stopala djevojčice umočila u toplu mješavinu biljaka i životinjske krvi. A zatim bi se njeni nokti odrezali što više, kako bi se spriječilo urastanje i infekcije. Kako bi je se pripremilo za ono što slijedi, djevojčičina stopala bi prvo nježno izmasirali. Pripremili bi široke zavoje od svile ili pamuk i umočili bi ih u već spomenutu mješavinu bilja i krvi. Zatim bi djevojčici slomili svaki prst i umotali ga u mokri zavoj (koji bi se stisnuo nakon što bi se osušio) te bi prste povukli što više prema peti. Na taj je način ženina sposobnost da se kreće bila do kraja smanjena. Zbog toga je žena uglavnom bila izolirana od vanjskog svijeta, ali i ovisna o svojoj obitelji. Podvezana stopala smatrala su se iznimno erotičnima. Njihovi mali koraci i bolan hod muškarci su smatrali seksi, pa tako seksualni priručnik dinastije Qing donosi 48 ''uzbudljivih'' igrica sa ženinim podvezanim stopalima. Samomumifikacija
 Sokushinbuts su budistički svećenici koji su navodno uzrokovali svoju smrt, i to tako da njihovo tijelo ostane mumificirano. Ova vještina bila je navodno najviše zastupljena u sjevernom Japanu. U prefekturi Yamagata otkriveno je 20-ak takvih mumifikacija. Tri godine svećenik bi bio na posebnoj dijeti koja se sastojala samo od sjemenki i orašastih plodova te su iznimno intenzivirali fizičku aktivnost kako bi se riješili masti u tijelu. Iduće tri godine jeli su samo koru drveta i korijenje te pili otrovan čaj napravljen od plodava drveta urushi, od kojih se inače proizvodi lak. To je uzrokovalo povraćanje, ubrzani gubitak tjelesnih tekućina i najvažnije – ubijalo je sve organizme koji su mogli uzrokovati raspadanje tijela nakon smrti. I na kraju, svećenik bi se zaključao u kamenu grobnicu malo širu od sebe i ne bi se micao iz pozicije lotosa. Jedina veza s vanjskim svijetom bila mu je cjevčica za zrak i zvona. Svaki dan bi zazvonio kako bi onima vani dao do znanja da je još živ. Kad bi prestao zvoniti cijev sa zrakom bila bi izvađena i grobnica zapečaćena. Eunusi
 Eunusi su kastrirani muškarci kojima je njihov ''ponos'' odrezan kako bi mogli obavljati specijalne socijalne dužnosti. U Kini je kastracija tako bila i kazna za zločin i jedan od uvjeta za zaposlenje u kraljevoj službi. Tako je za dinastije Ming u kraljevskoj palači bilo čak 70.000 eunuha. Eunusi kastrirani prije puberteta bili su cijenjeni u mnogim kulturama zbog svojeg posebnog glasa, koji je ostao sličan dječjem. Zvani su kastratima. Glas kastrata se razlikuje od glasa zrele žene u snazi po fleksibilnosti, dakle sopran kastrata je iznad normalnog soprana. Praksa kastriranja pojavila se u 16. stoljeću, za potrebe pjevanja u crkvi, jer Rimska katolička crkva ženama zabranila pjevanje u crkvi. Sati
 Sati je indijski pogrebni običaj, danas rijedak i kažnjiv u Indiji, kada se žena koja je ostala udovica spaljuje zajedno s pokojnim mužem. Podrazumijevalo se da žena dobrovoljno odlazi na drugi svijet sa svojim suprugom, a s obzirom na materijalno stanje i upitnu daljnju egzistenciju, većina ih je uistinu to dobrovoljno i napravila. Unutar nekih zajednica od udovice se očekivalo da to napravi, a osim socijalnog pritiska i materijalni je bio jak, osobito ako žena nema djece. Dvoboj
 Dvoboj je praksa koja se javila u zapadnim društvima u 15. stoljeću i bila je poprilično česta do modernih vremena. Riječ je o protuzakonitom duelu dvojice muškaraca sa smrtonosnim oružjem u skladu s unaprijed dogovorenim pravilima, koji se obično sukobljavaju oko pitanja časti, a obično ih prati po jedna osoba od povjerenja.
Do dvoboja obično dođe nakon što jedna strana osjeća da mu je povrijeđena čast ili ugled i želi sprati ljagu sa svog imena. Cilj dvoboja nije bio ubiti suparnika, nego dobiti zadovoljštinu, točnije povratiti izgubljenu čast demonstriravši da ste za to spremni u umrijeti.
|