U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. O vjernici, ako ste pošli da se na putu Mome borite i da
naklonost Moju steknete, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijeteljujte i ljubav im ne
poklanjajte – oni poriču Istinu koja vam dolazi i izgone Poslanika i vas samo zato
što u Allaha, Gospodara vašeg, vjerujete. Vi im krišom ljubav poklanjate, a Ja znam i ono
što tajite i ono što javno činite. Onaj od vas koji to bude činio s pravog puta je
skrenuo.
2. Ako vas se oni domognu, biće neprijatelji vaši i pružiće prema
vama, u zloj namjeri, ruke svoje i jezičine svoje, i jedva će dočekati da postanete
nevjernici.
3. Ni rodbina vaša ni djeca vaša neće vam biti od koristi, na
Sudnjem danu On će vas razdvojiti; - a Allah dobro vidi ono što radite.
4. Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada
su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto
Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve
dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!", - ali nisu riječi Ibrahimove ocu
svome; "Ja će se moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti."
– Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti.
5. Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u
iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri.
6. Oni su vama divan uzor – onima koji žele Allaha i onaj
svijet. a onaj koji leđa okrene – pa, Allah, zaista, nije ni o kome ovisan i On je
jedini hvale dostojan!
7. Allah će sigurno uspostaviti ljubav između vas i onih s kojima
ste u zavadi; Allah je svemoćan; Allah mnogo prašta i On je samilostan.
8. Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni
prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone
– Allah, zaista, voli one koji su pravični –
9. ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju
protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete
prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi čine nepravdu.
10. O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte
ih, - a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo -, pa ako se uvjerite da su vjernice
onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni; a
njima podajte ono što su potrošili. Nije vam grijeh da se njima ženite kad im vjenčane
darove njihove date. U braku mnogoboške ne zadržavajte! Tražite ono što ste potrošili, a
neka i oni traže ono što su potrošili! To je Allahov sud, On sudi među vama – a Allah
sve zna i mudar je.
11. A ako neka od žena vaših nevjernicima umakne, i ako vi poslije
u borbu s njima stupite, onda onima čije su žene umakle – vjenčane darove koje su im
dali namirite. I bojte se Allaha, u koga vjerujete!
12. O vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu:
da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće
djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da neće ni u čemu što je
dobro poslušnost odricati, - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti;
Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv.
13. O vjernici, ne prijateljujte s ljudima koji su protiv sebe
Allahovu srdžbu izazvali; oni su izgubili nadu da će bilo kakvu nagradu na ovom svijetu
imati, isto kao što su izgubili nadu nevjernici da će se njihovi umrli živi vratiti. |