U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas od jednog čovjeka
stvara, a o njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene
rasijao. I Allah se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze
ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi.
2. I siročadi imanja njihova uručite, rđavo za dobro ne podmećite
i imetke njihove s imecima vašim ne trošite, - to bi, zaista, bio veliki grijeh.
3. Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni,
onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po
četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam
onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.
4. i draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam
one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.
5. I rasipnicima imetke, koje vam je Allah povjerio na
upravljanje, ne uručujte, a njihov imetak za ishranu i odijevanje trošite; i prijatne
riječi im govorite.
6. I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocjenite
da su zreli, uručite im imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne
odrastu. Ko je imućan – neka se uzdrži, a ko je siromašan – neka onoliko koliko
mu je, prema običaju, neophodno troši. A imetke im uručujte u prisustvu svjedoka. A dosta
je to što će se pred Allahom račun polagati.
7. Muškarcma pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, i
ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio.
8. A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siromasi, i njima
nešto darujte i lijepu riječ im recite.
9. I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku
djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu.
10. Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi – doista
jedu ono što će ih u vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti.
11. Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne
toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije
trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna njoj – polovina. A roditeljima,
svakom posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude
imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi - trećina. A ako bude
imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio,
ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je
Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sva zna i mudar je.
12. A vam pripada – polovina onoga što ostave žene vaše, ako
ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda - četvrtina onoga što su ostavile,
pošto se izvrši oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug. A njima - četvrtina onoga što
vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima – osmina
onoga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste ostavili, ili podmiri dug. A ako
muškarac ili žena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a budu imali brata ili sestru,
onda će svako od njih dvoje dobiti – šestinu; a ako ih bude više, onda zajednički
učestvuju u trećini, pošto se izvrši, ne oštećujući nikoga, oporuka koja je ostavljana ili
podmiri dug; to je Allahova zapovijed! – A Allah sva zna i blag je.
13. To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i
Poslaniku Njegovu – On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u
kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki.
14. A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i
preko granica Njegovih propisa prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno
ostati; njega čeka sramna patnja.
15. Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv
njih četvorica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne
umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki.
16. A ako dvoje to učine, izgrdite ih; pa ako se pokaju i poprave,
onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je.
17. Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo rđavo
djelo samo iz lakosmislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. – A
Allah sve zna i mudar je.
18. Uzaludno je kajanje onih koji čine rđava djela, a koji, kad se
nekom od njih približi smrt, govore: "Sad se zaista kajem!" a i onima koji umru
kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.
19. O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete,
preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im
darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema
njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate
Allah veliko dobro dao.
20. Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i
jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno
oduzmete, čineći očigledan grijeh?
21. Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli
i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele.
22. I ne ženite se ženama kojima su se ženili očevi vaši, - a što
je bilo, biće oprošteno; to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ružan put.
23. Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i
sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke
vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše
koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose, - ali ako vi s
njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh -, i žene vaših rođenih sinova, i da
sastavite dvije sestre, - što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je, -,
24. i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi
propisi, - a ostale su vam dozvoljene. ako želite da im vjenčane darove date i da se njima
oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte
vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog
vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sva zna i mudar je.
25. A onome među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi
slobodnom vjernicom – eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice, - a
Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje vaše -, ta jedne ste vjere. I ženite se njima, s
dopuštenjem vlasnika njihovih, i podajte im vjenčane darove njihove, kako je uobičajeno,
kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima. – A kada
one kao udate počine blud, neka se kazne polovinom kazne propisane za slobodne žene.
– To je za onoga od vas koji se boji bluda; - a bolje vam je da se uzdržite! Allah
prašta i samilostan je.
26. Allah želi da vam objasni i da vas putevima kojma su išli oni
prije vas uputi, i da vam oprosti. – A Allah sve zna i mudar je.
27. Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim
povode žele da daleko s pravog puta skrenete.
28. Allah želi da vam olakša. – a čovjek je stvoren kao
nejako biće.
29. O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne
prisvajajte, - ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak – i jedni
druge ne ubjajte! Allah je, doista, prema vama milostiv.
30. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru
baciti, to je Allahu lahko.
31. Ako se budete klonili velikih grijehova, oni koji su vam
zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto.
32. I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao.
Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I
Allaha iz izoblja Njegova molite. – Allah, zaista, sva dobro zna!
33. Mi smo odredili nasljednike svemu onome što ostave roditelji i
rođaci. A onima s kojima ste sklopili ugovore – podajte njihov dio – Allah je,
zaista, svemu svjedok.
34. Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost
jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne
i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode, jer i
Allah njih štiti. A onih čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, pa ih i
udarite; kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista,
uzvišen i velik!
35. A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite
jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele
izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obavješten!
36. I Allahu se klanjte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A
roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama,
bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u
vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu,
37. one koji škrtare i traže od drugih da budu škrti i koji kriju
ono što im je Allah ih obilja svoga darovao; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu
patnju –
38. i one koji troše imanja svoja da se pred svijetom pokažu, a ni
Allaha ni u onaj svijet ne vjeruju. – A kome je šejtan drug, zao mu je drug!
39. A šta bi im bilo da u Allaha i u onaj svijet vjeruju i da od
onoga što im Allah daje udjeljuju, kad Allah o njima sve zna?
40. Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobra djela On
će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.
41. A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a
tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?
42. Tog dana jedva bi dočekali oni koji nisu vjerovali i koji su
se protiv Poslanika dizali da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha neće moći ni
jednu riječ sakriti.
43. O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne
budete znali šta izgovarate, i kada ste džunubi – osim ako ste putnici – sve dok
se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu
potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju
dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. – Allah, zaista, briše grijehe i prašta.
44. Zar ne vidiš kako oni kojima je dat dio Knjige pravi put
zamjenjuju za zabludu i žele da i vi s pravog puta skrenete?
45. Allah dobro poznaje neprijatelje vaše, i Allah je dovoljan
zaštitinik i Allah je dovoljan pomagač!
46. Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući
jezicima svojim i huleći pravu vjeru: "Čujemo, ali se ne pokoravamo!" i
"Čuj, ne čuli te!" i "Ra’ina!’ A da oni kažu: "Čujemo i
pokoravamo se!" i "Čuj" i "Pogledaj na nas!" – bilo bi za
njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko
od njih vjeruje.
47. O vi kojima je Knjiga data, u ovo što objavljujemo povjerujte
– ono što potvrđuje kao istinito ono što već imate – prije nego što izbrišemo
crte lica i ne damo im oblik kakav je straga, ili prije nego ih prokunemo kao što smo
prokleli one koji nisu subotu poštivali. – A Allahova zapovijest se mora izvršiti.
48. Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a
oprostiće manje grijehove od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim
čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.
49. Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim?
Međutim, Allah oslobađa od grijeha onoga koga On hoće, i nikome se neće, ni koliko trun
jedan, nepravda učiniti.
50. Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu! A to je dovoljno da se
teško ogriješe.
51. Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire
i šejtana vjeruju, a o neznabošcima govore: "Oni su na ispravnijem putu od
vjernika".
52. Njih je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo nećeš
naći nikoga ko bi mu pomogao.
53. Kada bi oni bilo kakav udio u vlasti imali, ljudima ne bi
ništa dali
54. ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga
darovao zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im
veliko darovali,
55. i bilo ih je koji su u nju vjerovali, a bilo ih je koji su od
nje odvraćali – njima je dovoljan džehennem, oganj užareni!
56. One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru
baciti; kad im se kože ispeku, zamjenićemo ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah
je, zaista silan i mudar.
57. A one koji vjeruju i čine dobra djela uvešćemo, sigurno, u
džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek ostati, a u njima
će čiste žene imati, i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti.
58. Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih
dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov
savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi.
59. O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i
predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako
vjerujete u Allah i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.
60. Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje
tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred šejtanom sudi, a
naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede.
61. Kad im se kaže: "Prihvatite ono što Allah objavljuje, i
Poslanika!" – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću.
62. A šta će tek biti kad ih, zbog djela ruku njihovih, pogodi
kakva nesreća, pa ti dođu kunući se Allahovom: "Mi smo samo htjeli da učinimo dobro i
da bude sloge".
63. Allah dobro zna šta je u srcima njihovim, zato se ti ne
obaziri na riječi njihove i posavjetuju ih, i reci im o njima ono što će ih dirnuti.
64. A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema
Allahovom naređenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi
i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista
prima pokajanje i da je milostiv.
65. I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za
sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama
svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.
66. A da smo Mi njima naredili: "Poubijajte se!" –
ili: "Iselite se iz zavičja svog!" malo ko od njih bi to učinio. A kada bi oni
onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri.
67. i tada bismo im Mi, sigurno, veliku nagradu dali
68. i na pravi put ih usmjerili.
69. Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu
vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju
darovao. A kako će oni divni drugovi biti!
70. Ta blagodat će od Allaha biti, a dovoljno je to što Allah sve
zna.
71. O vjernici, budite oprezni i nastupajte ili u četama ili
odjednom svi.
72. Među vama ima i takvih koji će sigurno oklijevati i koji će i
koji će, ako doživite poraz, reći: "Sam Allah mi je milost Svoju ukazao što s njima
nisam bio!"
73. A ako vam Allah da pobjedu, on će sigurno reći – kao da
je između vas i Njega bilo nekakvo prijateljstvo -: "Da sam, kojom srećom, s njima
bio, veliki plijen bi dobio!"
74. I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji ne žale da
žrtvuju život na ovom svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovu putu, pa
pogine ili pobijedi, Mi ćemo, sigurno, obilno nagraditi.
75. A zašto se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlačene,
za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada,
čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam
pomoći!"
76. Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na
šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista
slabo.
77. Zar ne vidiš one kojima je rečeno: "Dalje od boja, već
molitvu obavljajte i milostinju dajite! A kada im bi propisana borba, odjednom se neki od
njih pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i uzviknuše: "Gospodaru
naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nas toga još neko vrijeme poštedio!" Reci:
"Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha
klone; i nikome se od vas ni koliko trun jedan neće učiniti nepravda."
78. Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bili i u visokim
kulama. ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: "Ovo je od Allaha!" a snađe li ih
kakvo zlo, govore: "Ovo je zbog tebe!" Reci: "Sve je od Allaha!’ Pa
šta je tim ljudima?! – oni kao da ne razumiju ono što im se govori!
79. Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi
sam si zaslužio. Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan
svjedok.
80. Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko
glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.
81. žLicemjeri govore: "Pokoravamo se!" a kada odu od
tebe, onda neki od njih noću snuju nešto što je suprotno onome što ti govoriš, i Allah
naredi da se ono što oni snuju pribilježi. Ti ih izbjegavaj i u Allaha se pouzdaj, jer
Allah je dovoljan zaštitinik.
82. A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog
drugog, a ne od Allah, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.
83. Kada saznaju za nešto važno, a tiče bezbjednosti ili
opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim,
saznali bi od njih ono što žele da saznaju. A da nije Allahove dobrote prema vama i
milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno šejtana slijedili.
84. Zato se bori na Allahovu putu, pa makar sam bio, a podstići i
vjernike; Allah će zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Allah je jači i kazne Njegove su
strožije.
85. Onaj ko se bude za dobro zalagao – biće i njemu udio u
nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao - biće i njemu udio u kazni. – A Allah nad
svim bdi.
86. Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega
otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti.
87. Allah će vas – nema drugog boga osim Njega – sigurno
sabrati na Sudnjem danu, u to nema nimalo sumnje! A čije su riječi od Allahovih riječi
istinitije?
88. Zašto se podvajate kada su u pitanju licemjeri koje je Allah
vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih! Zar želite da na pravi put uputite one koje
je Allah u zabludi ostavio? A onoga koga Allah u zabludi ostavi – ti nikada nećeš na
pravi put uputiti.
89. Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni
nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvatajte kao prijatelje dok se radi Allaha
ne isele. A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijate gdje god ih nađete, i nijednog od
njih kao prijatelja i pomagača ne prihvatajte,
90. osim onih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate
ugovor o nenapadanju, ili vam dođu, a teško im je da se bore protiv vas ili plemena svog.
A da Allah hoće, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas
takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje
nikakva prava protiv njih.
91. Vi ćete nailaziti i na one koji žele da budu bezbjedni i od
vas i od naroda svog; kad god se pozovu da budu mnogobošci, vrate se u bezvjerstvo. Ako se
oni ne okane vas i ne ponude vam mir i ako ne prestanu vojevati protiv vas, vi ih hvatajte
i ubijajte gdje god ih stignete, puno pravo vam dajemo protiv njih.
92. Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi
samo – nehotice. Onaj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva
jednog roba – vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj; oslobođen je krvarine
jedino ako oni oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a sam je vjernik,
mora osloboditi ropstva jednog roba – vjernika; a ako pripada narodu s kojim ste u
savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba –
vjernika. Ne nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje
– a Allah sve zna i mudar je.
93. Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti - džehennem, u
kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu
veliku pripremiti.
94. O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro
ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: "Ti nisi vjernik!" – kako
biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili
kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu
je, zaista, poznato ono što radite.
95. Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu
nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i
životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će
odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu
nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu,
96. počasti od Sebe i oprost i milost. – Allah prašta i
samilostan je.
97. Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili,
meleki će upitati: "Šta je bilo s vama?" – "Bili smo potlačeni na
Zemlji" – odgovoriće. – "Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se
niste mogli nekud iseliti?" – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište
biti džehennem, a užasno je on boravište.
98. Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili
dovoljno snalažljivi i nisu znali puta,
99. Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i
prašta.
100. Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta,
uprkos svojih neprijatelja, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i
Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah
mnogo prašta i milostiv je.
101. Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kada se
bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni
neprijatelji.
102. Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima
obaviš molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok
budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu
obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka
budu oprezni. Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu
vašem, pa svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete,
nije vam grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima
pripremio sramnu patnju.
103. A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i
sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je
propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.
104. Nemojte malaksati tražeći neprijatelja; ako vi trpite bol,
trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju. –
A Allah sve zna i mudar je.
105. Mi tebi objvaljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudiš
onako kako ti Allah objavljuje. I ne budi branilac varalicama,
106. i zamoli oprost od Allaha, - Allah, uistinu, prašta i
samilostan je.
107. I ne brani one koji su u dušama svojim podmukli jer Allah
nikako ne voli onoga ko je podmukao, grešnik.
108. Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a On
je s njima i kad noću smišljaju riječi kojima On nije zadovoljan; Allah dobro zna sve ono
što oni rade.
109. Eto, vi ih branite na ovom svijetu, a ko će ih pred Allahom
na Sudnjem danu braniti, ili ko će im zastupnik biti?
110. Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije
zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.
111. Onaj ko grijeh uradi – na svoju štetu ga je uradio.
– A Allah sve zna i mudar je.
112. A onaj ko kakav prestup ili grijeh počini pa time nedužna
čovjeka potvori – natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti.
113. Da nije Allahove dobrote i Njegove milosti prema tebi, - naki
pojedinci njihovi su bili naumili da te prevare – ali su samo sebe prevarili, a tebi
nisu nimalo naudili. Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao;
velika je Allahova blagodat prema tebi!
114. Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim
kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja
sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu,
sigurno, veliku nagradu dati.
115. Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i
koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u
džehennem, - a užasno je on boravište!
116. Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim,
a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je
Allahu neko ravan.
117. Oni se mimo Allah ženskim kumirima klanjaju, a ne klanjaju se
drugom do šejtanu-prkosniku,
118. prokleo ga Allah! A on je rekao: "Ja ću se sigurno
potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova,
119. i navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih,
sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću
im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!" A onaj ko za zaštitnika šejtana
prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!
120. On im obećava i primaljuje ih lažnim nadama, a ono što im
šejtan obeća samo je obmana.
121. Njihovo prebivalište biće džehennem i oni iz njega neće naći
spasa!
122. One koje vjeruju i čine dobra djela uvešćemo u džennetske
bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek ostati, - Allahovo je
istinito obećanje, a čije su riječi od Allahovih istinitije!
123. To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika
Knjige; onaj ko radi zlo biće kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni
pomagača;
124. a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, -
ući će u džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.
125. Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu,
čineći još i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? – A Ibrahima
je Allah uzeo za prijatelja.
126. Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji; i
Allah sve zna.
127. Oni traže od tebe propise o ženama. Reci: "Allah će vam
objasniti propise o njima – nešto vam je već kazao u Knjizi o ženama-sirotama, kojima
uskraćujete ono što im je propisano a ne želite da se njima oženite, i o nejakoj djeci, i
o tome da sa siročadi treba da pravedno postupite. A Allah sigurno zna za dobro koje
učinite.
128. Ako se naka žena plaši da će joj muž početi joguniti ili da
će je zanemariti, onda se oni neće ogriješiti ako se nagode, - a nagodba je najbolji način
-, ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali –
pa, Allah dobro zna ono što radite.
129. Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma
koliko to željeli, ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u
neizvjesnosti. I ako vi budete odnose popravili i nasilja se klonili, - pa, Allah će,
zaista, oprostiti i samilostan biti.
130. A ako se nih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja
Svoga, neovisnim učiniti; - Allah je neizmjerno dobar i mudar.
131. Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi
smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha.
A ako ne budete vjerovali, - pa, uistinu, Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je
na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale dostojan!
132. Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i
Allah je kao Gospodar dovoljan.
133. Ako On hoće, vas će ukloniti, o ljudi! a druge dovesti; On je
kadar da to učini.
134. Onaj ko želi nagradu na ovom svijetu – pa, u Allaha je
nagrada i ovoga i onoga svijeta, - a Allah sve čuje i sve vidi.
135. O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi,
pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta
Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili
nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, - pa, Allah zaista
zna ono što radite.
136. O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u
Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne
bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u
onaj svijet – daleko je zalutao.
137. Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa
opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojačli nevjerovanje, Allah doista
neće oprostiti i neće ih na pravi put izvesti.
138. Bolnu patnju navijesti licemjerima,
139. koji prijateljuju sa nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod
njih traže snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?
140. On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi
poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor,
inače, bićete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u džehennemu licemjere i
nevjernike,
141. one koji iščekuju šta će biti s vama: pa ako vam Allah daruje
pobjedu, oni reknu: "Zar nismo bili uz vas?" a ako sreća posluži nevjernike,
onda govore njima: "Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od
vjernika?" Na Sudnjem danu Allah će vam svima presuditi! A Allah neće dati priliku
nevjernicima da unište vjernike.
142. Licemjeri misle da će Allah prevariti, i On će ih za varanje
njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se
pokazli pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu;
143. neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili onima. A
onoga koga Allah u zabludi ostavi – ti nećeš naći načina da ga na pravi put uputiš.
144. O vjernici, ne prijateljujte sa nevjernicima umjesto s
vjernicima! Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe?
145. Licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš
zaštitnika naći;
146. ali oni koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha
prihvate i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, biće s vjernicima, a Allah će sigurno
vjernicima veliku nagradu dati.
147. Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i
vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući.
148. Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj
kome je učinjena nepravda. – A Allah sve čuje i sve zna.
149. Bilo da vi dobro djelo javno učinite ili ga sakrijete ili
nepravdu oprostite, - pa, Allah mnogo prašta i sve može.
150. Oni koji u Allah i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da
između Allah i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore; "U neke
vjerujemo, a u neke ne vjerujemo", i žele da između toga nekakav stav zauzmu –
151. oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima
pripremili sramnu patnju.
152. A oni koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i nijednog od
njih ne izdvajaju – On će ih, sigurno, nagraditi. – A Allah prašta i samilostan
je.
153. Sljedbenici Knjige traže od tebe da im spustiš Knjigu. Pa, od
Musaa su tražili i više od toga, kad su, uglas, rekli: "Pokaži nam Allah!" Zato
ih je, zbog bezdušnosti njihove, munja ošinula. Poslije su, kada su im očigledni dokazi
bili pokazani, tele prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau smo očitu vlast dali,
154. i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi
smo im rekli: "Na kapiju pognutih glava uđite!" – i još smi im rekli:
"O subotu se ne ogriješite!" – i od njih smo čvrsto obećanje uzeli.
155. Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu
povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: "Naša
su srca okorjela" – Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa
ih je samo malo vjerovalo –
156. i zbog nevjerovanja njihova i zbog iznošenja teških kleveta
protiv Merjeme
157. i zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina
Merjemina, Allahova poslanika:... A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni
koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu
ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili,
158. već ga je Allah uzdigao Sebi. – a Allah je silan i
mudar.
159. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao,
neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti.
160. I zbog teškog nasilja Jevreja mi smo im neka lijepa jela
zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali
161. i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato
što su tuđe imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo kaznu
bolnu pripremili.
162. Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni, i pravim
vjernicima, - oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije
tebe – naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allah i u
onaj svijet vjeruju, - njima ćemo sigurno veliku nagradu dati.
163. Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i
vjerovjesnicima poslije njega, a objavili smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i
unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur –
164. i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o
kojima ti nismo kazivali, - a Allah je sigurno s Musaom razgovarao -,
165. o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da
ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je
silan i mudar.
166. Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje
ono što On jedini zna, a i meleki svjedoče; - a dovoljan je Allah kao svjedok.
167. One koji neće da vjeruju i koji od Allahova puta odvraćaju
daleko su zalutali.
168. onima koji neće da vjeruju i koji ćine nepravdu Allah doista
neće oprostiti i neće im put pokazati,
169. osim puta u džehennem; u kome će vječno i zauvijek ostati; to
je Allahu lahko.
170. O ljudi, Poslanik vam je već donio Istinu od Gospodara vašeg;
zato vjerujte – bolje vam je! A ako ne budete vjerovali, - pa, Allahovo je ono što je
nebesima i na Zemlji, i Allah sve zna i mudar je.
171. O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o
Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ
Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove
posalnike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo
jedan Bog, - hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na
nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik.
172. Mesihu neće biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni
melekima, Njemu najbližim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu
oholili, Allah će ih sve pred Sebe sakupiti:
173. vjernike koji su dobra djela činili On će prema zasluzi
nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazirali i oholili se
– na nesnosne muke će staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni
pomagača.
174. O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam
objavljujemo jasnu Svjetlost.
175. One koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto se Njegovih propisa
pridržavali – On će sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti, i pravim putem Sebi
uputiti.
176. Oni traže od tebe tumačenje, Reci: "Allah će vam kazati
propis o "kelali": ako neko umre, i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj
– polovina njegove ostavštine, a on će naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete;
a ako su dvije, njima – dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i
sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženskima. To vam Allah
objašnjava, da ne zalutate. A Allah zna sve.
|