U našim najmračnijim trenucima, ne trebaju nam rješenja ili savjet. Ono za čim žudimo je jednostavno ljudska povezanost - tiho prisustvo, nježan dodir. Ovi mali gestovi su sidra koja nas drže stabilnim kada život izgleda kao previše.
Molim te ne pokušavaj me popraviti. Ne preuzimaj moju bol ili odguruj moje sjene. Samo sjedi pored mene dok radim kroz svoje unutrašnje oluje. Budi mirna ruka koju mogu dohvatiti dok pronalazim svoj put.
Moja bol je moja da nosim, moje bitke moje da se suočim. Ali tvoje prisustvo me podsjeća da nisam sam u ovom ogromnom, ponekad zastrašujućem svijetu. To je tihi podsjetnik da sam vrijedan ljubavi, čak i kada se osjećam slomljeno.
Dakle, u tim mračnim satima kada izgubim svoj put, hoćeš li samo biti ovdje? Ne kao spasilac, već kao pratilac. Drži me za ruku dok ne svane, pomažući mi da se sjetim svoje snage.
Vaša tiha podrška je najdragocjeniji dar koji možete dati. To je ljubav koja mi pomaže da se sjetim ko sam, čak i kada zaboravim. ~

   I Z L A Z   

@ Lazar

---